Prepare easily for a trip with your furry baby and never forget the important things to take on the road
Get your Travel Checklist
Plus receive the latest news and interesting topics weekly in your inbox.
Koji su najčešći problemi u ponašanju kod pasa i kako ih rešiti?
Problematična ponašanja su sve aktivnosti koje su neprihvatljive i nepoželjne i predstavljaju problem kako ljudima, tako i psima.
Mnoga od njih su prirodna za pse, ali smetaju ljudima, a često se razviju kao rezultat pogrešnog vaspitanja, izlaganja stresnim situacijama, ili represivnim metodama učenja.
Psi reaguju instiktivno i nagonski, a negativno ponašanje pasa je direktno vezano za ponašanje čoveka.
Svetsko društvo za zaštitu životinja je 1978. godine u sedištu UNESCO, u Parizu donelo Univerzalnu deklaraciju o pravima životinja. Deklaracija se bazira na činjenicama da su životinje živa bića sa osećanjima, koja je potrebno na taj način tretirati i poštovati. Univerzalna deklaracija o dobrobiti životinja je postavljena kao zajednički standard za sve ljude i nacije. Ovo je izuzetno važno kada se radi o korekciji odnosno preventivi nepoželjnog ponašanja. S tim u vezi, kazna može zaustaviti nepoželjno ponašanje, ali neće izmeniti emotivno stanje, što znači da se ponašanje može ponoviti i eskalirati.
Iza svakog ponašanja, bez obzira da li je ono prihvatljivo, ili ne, postoji razlog. Tako se dobro razumevanje najčešćih problema nameće kao prvi korak ka njihovom rešavanju i prevenciji.
Više o odgovornom vlasništvu možete pročitati ovde.
Najčešća nepoželjna ponašanja na javnim mestima i kako ih modifikovati:
Lajanje
Psi se oglašavaju na različite načine – laju, zavijaju, cvile itd. Kada je preterano, lajanje se smatra problemom u ponašanju. Da bi se ispravilo, potrebno je saznati razloge, a oni su najčešće: upozorenje, razigranost i uzbuđenje, traženje pažnje, anksioznost, dosada, reakcija na druge pse. Najefikasniji način da se ovaj problem prevaziđe jesu komande za lajanje/tišinu, kao i strpljiv i dosledan vlasnik. Najbolji rezultati postižu se kada je pas aktivan, kada se izbegavaju okidači, ali i kada izostane nagrada za ponašanje.
Kopanje
Kopanje je kod pasa stvar instinkta, a kako ovo ponašanje može biti problem kod kuće, tako može napraviti štetu i tokom boravka na nekoj pet friendly lokaciji, kao što su plaže. Ni pružaoci usluga ne gledaju blagonaklono na ovu pojavu. Najčešći razlozi su, dosada ili višak energije, anksioznost ili strah, lovački instinkt, traženje udobnosti (kao što je hlađenje), želja da sakriju stvari (poput hrane ili igračaka), želja za begom. Kada se utvrdi uzrok, može se raditi na njegovom uklanjanju. I ovde se fizička aktivnost pokazuje kao najdelotvornija, ali i ostavljanje nekog mesta po strani gde će pas moći slobodno da kopa i gde će ta aktivnost biti prihvatljiva.
Neprikladno mokrenje i defekacija
Ova ponašanja spadaju u najnepoželjnija i frustriraju jednako i vlasnike i ljude u blizini psa. Nekontrolisano mokrenje uništava delove doma, a psa čini nepoželjnim na javnim mestima. Pre bilo kakvih pokušaja ispravljanja, potrebno je sa veterinarom isključili zdravstvene probleme. Ako se ne pronađe nikakav medicinski uzrok, onda se on može svesti na jedno od nekih: uzbuđeno mokrenje, teritorijalno obeležavanje, anksioznost, nedostatak odgovarajuće obuke. Ova pojava je neizbežna kod štenaca, posebno pre 12 nedelja starosti, ali kada se radi o starijim psima, mnogi od njih zahtevaju ozbiljnu modifikaciju ponašanja kako bi se oslobodili navike. Jako je važno ne kažnjavati psa kako ovaj čin ne bi povezao sa negativnim emocijama. Naprotiv, kao najuspešniji metod kod ovakvih ponašanja uvek se pokazala nagrada za posao obavljen na za to predviđenom mestu.
Skakanje
Kao uobičajeno i prirodno ponašanje počinje u najranijem periodu kada kao štenci skaču da dohvate i pozdrave svoje majke, a kasnije nastavljaju sa njim kada pozdravljaju ljude. Takođe mogu skakati kada su uzbuđeni ili traže neki predmet u rukama osobe. Skakanje može biti nepoželjno i iz bezbedonosnih razloga ako se u blizini nalazi dete ili starija osoba. Postoji mnogo metoda da se zaustavi pri čemu podizanje kolena, hvatanje šapa ili odgurivanje za većinu pasa šalje pogrešnu poruku, jer se upravo skakanjem traži pažnja, tako da sve navedeno pas doživljava kao nagradu. Najbolji metod je ignorisanje i udaljavanje, bez kontakta očima, ili dodirivanja. Kada se opusti i ostane miran, sledi nagrada.
Agresija i ugriz
Pas nikada ne napada bez razloga i sa predumišljajem, već zato što oseća pretnju. Znaci agresije su režanje, pokazivanje zuba, nasrtaji i konačno ujed. Iako svaki pas ima potencijal da pokaže agresiju, bez obzira na rasu, psi sa istorijom ugriza i oni koji su uzgajani sa agresivnim tendencijama imaju mnogo veće šanse da ispolje takvo ponašanje prema ljudima ili drugim psima. To znači da okruženje ima veliki uticaj i većina stručnjaka se slaže da zakonodavstvo specifično za rasu nije rešenje. Razlozi za agresiju i ugriz mogu dolaziti sa istog izvora koji je potrebno otkriti. Nakon što se isključe mogući zdravstveni problem, najbolje je potražiti pomoć iskusnog trenera ili bihejvioriste.
Vlasnici i odgajivači su ti koji mogu pomoći u smanjenju tendencije bilo koje vrste psa da ujeda kroz odgovarajuću obuku i socijalizaciju. Ovde smo pisali o sličnostima i razlikama između vaspitanja i dresure.
Prema zakonu Srbije o dobrobiti životinja, “pažnja dobrog domaćina” jeste obezbeđivanje uslova kojima se zadovoljavaju životne potrebe životinje, kao što su dovoljna količina kvalitetne hrane i vode, prostor za kretanje, ishranu i odmor, zaklon, mikroklimatski i higijenski uslovi života, prisustvo i kontakt sa životinjama iste vrste i očuvanje fizičke, psihičke i genetske celovitosti životinje, kao što je preduzimanje i sprovođenje preventivnih, dijagnostičkih, higijenskih, terapeutskih i drugih mera radi očuvanja zdravstvenog stanja životinje i sprečavanja nastanka povreda, bolesti, stresa, bola, patnje, straha i smrti životinje.
Ako se podrazumeva da su ljubimcima “domaćini” vlasnik i društvena zajednica, na lokalnom nivou sve navedeno moglo bi biti sprovedeno kroz edukaciju o važnosti socijalizacije i obuke, uz formiranje sigurnog prostora za slobodno kretanje, postavljanje kanti sa higijenskim vrećicama, posudama sa vodom itd. i kao najvažnijeg- postojanje jasnih pravila i penala za njihovo nepoštovanje. Ovo su ujedno i pet policy osnove koje predstavlja PTA sertifikacija.
Autor: Marina Stančević